Kemijski peeling je postupak pri kojem se, u kontroliranim uvjetima, apliciraju koncentrirana kemijska sredstva na kožu u svrhu oštećenja tkiva, čime se postiže obnavljanje epidermisa i dermisa uz sintezu novih kolagenih i elastičnih vlakana u dermisu. Indikacije za primjenu kemijskog peelinga su poremećaji pigmentacije (melazma, postinflamatorne hiperpigmentacije, lentiginozne promjene).
Prema dubini djelovanja kemijski peeling može biti vrlo površinski, površinski, srednje duboki i duboki, što ovisi o vrsti pripravka, koncentraciji kemijskog sredstva te o duljini izlaganja kože tom pripravku. Danas se najčešće upotrebljavaju alfa-hidroksilne kiseline, čiji je glavni predstavnik glikolna kiselina, trikloroctena kiselina te fenol za duboki peeling. Površinski i srednje duboki peelinzi, ovisno o tipu kože, indikaciji i vrsti peelinga, provode se u nekoliko tretmana, u razmaku od 15 dana. Idealni kandidati su osobe fototipa I, II i III (po Fitzpatricku), dakle osobe svjetlije puti, kod kojih je manji rizik od nastanka ožiljaka i poremećaja pigmentacije.
Duljina oporavka ovisi o dubini peelinga. Nakon površinskog peelinga može kratkotrajno perzistirati eritem, dok je kod srednje dubokog i dubokog peelinga vrijeme oporavka dulje. Kod ovog postupka važna je odgovarajuća priprema pacijenta za tretman koja uključuje primjenu topičkih pripravaka s učinkom blažeg peelinga te pažljiva i ispravna njega kože nakon tretmana pri čemu je obavezna zaštita od sunca.